Kada se prvi put uputite na Tara rafting, možda ne očekujete da ćete tamo čuti priču. Zamišljate vodu, brzake, možda poneki uzlet adrenalina. Ali, malo ko razmišlja o tome da reka ume da progovori. Da ima sopstveni jezik, posebno namenjen onima koji su spremni da zastanu i slušaju. Bio sam jedan od onih koji su verovali da putuju samo radi zabave. Nisam ni slutio da ću sa sobom poneti priču koja će mi promeniti pogled na život.
Sećam se trenutka kada sam prvi put ugledao Taru – zelena boja vode od koje zastaje dah, kao da su sve zelene nijanse borova i okolnih padina iscrtane direktno na njenoj površini. Pramenovi magle bežali su iza stena, a vetar je tiho hučao, donoseći miris vlažne zemlje i borovih iglica.

Te večeri sam sedeo na obali, gledao tok reke i razmišljao o svemu što sam ostavio kod kuće: obaveze, rokove, poluzavršene razgovore. Osećao sam kako me nešto duboko u grudima steže, jer nisam umeo da se prepustim trenutku. A onda je huk Tare ućutkao svaki moj pokušaj da razmišljam o nečemu drugom. Kao da reka govori: ‘Ovo je tvoja prilika da živiš samo u ovom trenutku. Ostavi sve ostalo po strani.’
Sutradan, ukrcali smo se u čamac i Tara rafting avantura je počela. Skiper nam je podelio vesla, kratko objasnio osnovna pravila i upozorio na moguće izazove. U glavi mi je bubnjala misao da će ovo biti tek još jedan uzbudljiv dan. A onda, kada smo se našli na prvim brzacima, osetio sam taj trenutak kada ti telo i duša istovremeno poručuju da si živ. Voda se penila oko nas, kapljice su letele u vis, a vazduh se pretvorio u mešavinu adrenalina i opojnog mirisa prirode. Nisam mogao da skrenem pogled: Tara me je prosto vukla sebi, pozivala da čujem njenu pesmu.

Usred tog vrtloga, nečujno se javio osećaj da nisam sam. Ne mislim na ljude sa mnom u čamcu, iako smo se u tom času zbližili više nego što bismo mogli za godinu dana prijateljstva. Mislim na samu reku i na okolnu prirodu. Činilo se da svaka stena, svaka krošnja i svaka kap vode dišu zajedno s nama. U tom jedinstvu, počeo sam da razaznajem reči reke – one koje se ne čuju u pravom smislu, ali ih osećate u grudima.
Čuo sam kako mi Tara govori: ‘Ne žuri. Ne beži od sebe. Tu si gde treba da budeš.’ Svaki brzak postajao je metafora za prepreke koje sam pokušavao da izbegnem kod kuće, a svaki mirniji deo toka, poziv da zastanem i razmislim o tome zašto uporno trčim kroz život. Otvorila mi se istina koju sam krio i od sebe: vreme koje nam je dato da iskusimo, da osetimo, a ja ga trošim na jurcanje po kalendarima i rokovima.

Kada se spust završio i kada sam, mokar do kože, stao na obalu, imao sam osećaj kao da sam otključao deo sebe koji je godinama bio zatvoren. U očima ostalih saputnika video sam istu iskru – neku tihu blagost i čuđenje pred onim što smo doživeli. Nije to samo rafting, nije samo avantura. To je ona vrsta doživljaja koja ti prodrma temelje i natera te da se zapitaš šta je stvarno bitno u životu.
Shvatio sam da ništa više neće biti isto, jer kad jednom čuješ reku kako progovara, ne možeš je zaboraviti. Tada sam obećao sebi da ću se vratiti i ponovo nastaviti taj razgovor.
Za sve informacije o Tara rafting avanturi ii rezervacije mesta u najboljem rafting centru – Rajska rijeka, pozovite +387 66 930 940 ili pišite na info@rajskarijeka.com