Nova godina

(i zašto ta navika ima više smisla nego što deluje na prvi pogled)

Ako ste ikada u Italiji, ili u restoranu koji zaista neguje italijanski duh poput beogradskog Pomodora, pokušali da poručite kapućino posle ručka, verovatno ste primetili kratku pauzu i pogled konobara. Nije bio grub. Nije bio ljut. Bio je… zbunjen. Kao da ste tražili hleb uz pastu ili kečap uz pizzu. Tehnički – može da vam servira, ali u njegovom pogledu vidite pitanje: ‘Zašto?’.

U Italiji, zemlji u kojoj je kafa gotovo deo nacionalnog identiteta, postoje nepisana pravila o tome kada, šta i kako piti. Pa tako i kapućino ima svoje vreme. I to vreme se završava negde oko 11 ujutru. Posle toga, kada je kafa u pitanju, uglavnom se pije espresso. Kapućino ili bilo koja druga kafa s mlekom posle podne jednostavno nije opcija.

Za Italijane to pravilo nije puka navika, već odraz duboko ukorenjene tradicije i kulture koja već vekovima oblikuje njihov prepoznatljiv, elegantan i neopterećen način života. A iza toga stoje razlozi koji zaista imaju smisla.

Varenje i mleko ne idu zajedno

Prvi razlog je čisto praktičan. Italijani veruju da mleko opterećuje želudac i otežava varenje, pogotovo nakon obroka koji je bio bogat mastima – pasta sa sosom, pizza, sir. Kapućino sa punom šoljom mleka nakon ručka znači da preopterećujete stomak koji već ima posla. Espresso, sa druge strane, stimuliše varenje. Zato ga Italijani piju nakon jela.

Ovo nije mit. Mleko stvarno može da uspori varenje kod ljudi koji su pojeli mastan obrok. Italijani su to shvatili i bez nauke – jednostavno su primetili kako se osećaju i prilagodili navike, pa se napici koji sadrže mleko, poput kapućina ili latte macchiata, piju isključivo ujutro, pre obroka. Kada dan odmakne, a vreme ručka ili večere prođe, naručiti kapućino smatra se gotovo neprikladnim, a za mnoge i pomalo neobičnim.

Kapućino je jutarnji ritual

U Italiji kapućino nije piće koje dopunjava obrok – on jeste obrok, doručak u čaši pripremljen u savršenoj razmeri espressa, toplog mleka i baršunaste mlečne pene, u kojem se uživa uz miris peciva, novine ili kratak razgovor pre posla. Uobičajeno je da ujutru Italijan stane u lokalni bar, popije kapućino uz cornetto (vrsta kroasana) i to mu je doručak. Brz, jednostavan i dovoljan. Taj jutarnji trenutak mnogima je omiljeni početak dana, simbol topline i opuštenosti koji daje snagu za sve što sledi.

Zato naručivanje kapućina posle obroka deluje čudno. To je kao da jedete dva doručka. Ili da naručujete sendvič nakon što ste pojeli biftek. Može, ali zašto?

Zašto kapućino ne zaokružuje obrok

Kapućino ima dominantan ukus mleka koji pokriva note kafe. To je fino ujutru kada ste gladni i želite nešto kremasto i umirujuće. Ali posle jela, taj ukus jednostavno ne odgovara. Pogotovo ako ste jeli jela sa jakim ukusima, poput pršuta, gorgonzole ili paradajz sosa.

Posle takvog obroka, nepce traži gorčinu koja ‘čisti’ ukus, a ne mlečnu slatkoću. Kapućino je nežan, kremast, skoro desertan. Espresso je suprotan – oštar, kratak, precizan. Zato je logičan izbor posle hrane, dok kapućino ostaje u jutarnjoj zoni uživanja.

Ritual koji ima smisao

Kao što se aperitivo ne pije u osam ujutru, tako se kapućino ne pije u pet popodne. Ne zato što ne smete, već zato što svaka stvar ima svoje mesto u danu. To je kulturni kod, mali znak pripadnosti.

Italijani imaju strog odnos prema hrani i piću, ali on nije proizvoljan. Svaka navika ima razlog. Ne piju kapućino posle podne jer ne vide svrhu. Ujutru te probudi, napuni energijom, zameni obrok. Popodne nema tu funkciju. Jednostavno je suvišan.

I zato u Pomodoru poštuju tu logiku. Možete naručiti kapućino bilo kada – niko vam neće reći ne. Ali ako vas konobar pita ‘espresso?’ nakon ručka, znajte da pokušava da vam kaže nešto. Ne iz snobizma, već iz iskustva.

Ako želite da razumete kako Italijani konzumiraju kafu, onda prihvatite da njihove navike nisu slučajne. Oni jedu i piju na određeni način jer je to testirano stotinama godina. I obično ima smisla.

Zato sledeći put kada budete u Pomodoru i završite obrok, probajte espresso umesto kapućina. Možda shvatite zašto Italijani insistiraju na tome.

📍 Pomodoro Nuovo – Bulevar Mihajla Pupina 115

📍 Pomodoro Vidin – Džordža Vašingtona 38a

📍 Pomodoro Hill – Žarka Vukovića-Pucara 1a